Intervju Chaos Addict: Ne bismo štedjeli na produkciji svoje glazbe

Zadovoljstvo nam je da vam predstavimo prvi bend iz Hrvatske koji će nastupiti na BL Risingu. Kroz naredne redove ćete bolje upoznati njihov način rada i stavove o sceni, ali ono najbitnije ćete saznati na njihovom nastupu 4. aprila u City pub-u.

 

 

Znamo da ste počeli kao Megadeth cover bend, pa nas zanima koliko i kako je tekao proces prelaska u autorske vode?

– Imali smo neku foru da ćemo nakon 20-ak odsviranih svirki kao Megadeth tribute početi s autorskim stvarima… Tako je na kraju i bilo…

Da li je ime benda zapravo nastalo po njihovoj pjesmi “Addicted to Chaos” i zašto baš toj?

– Točno! Imali smo ju na repertoaru od samog početka benda, sve dok nismo izbacili sve od Megadetha.

Kakvu muziku privatno slušate i koliko to utiče na ono što sami stvarate? Da li je dobro ugledati se na uzore ili uvijek pokušavate da stvarate nešto drugačije?

– Uffff… opširno pitanje. Stvarno smo podosta različiti po tome… Slušamo sve i svašta. Od metala do jazza. Mi jednostavno radimo svoje i ne brinemo se nešto previše da li to liči na neki od bendova koji slušamo.

Radite već desetak godina, a u tom periodu su se, pored pomenutih promjena, desile i izmjene u članstvu. Da li je još nešto drugačije – vode li vas još uvijek iste želje i ciljevi?

– S vremenom su se promijenile i želje i ciljevi i ambicije… Ono što ovaj bend toliko dugo drži u životu je velika ljubav prema koncertima, probama, radu na pjesmama i stvarno se u to dajemo izuzetno puno.

Koliko smo upoznati, ne živite svi u istom gradu, pa nas zanima koliko je zapravo teško aktivno raditi i održavati koncerte u takvoj situaciji?

– Pa ne toliko teško uz dobru organizaciju i raspodjelu poslova. Naše probe ne traju toliko dugo, ali su uvijek izuzetno produktivne. Imamo sreću što je i Malik veliki radnik pa su probe s njim veliki gušt.

 

 

Pretpostavljamo da dogovori i razmjena ideja nastaju putem online komunikacije, ali koliko često uspijete da se skupite na probama i odakle crpite toliku energiju?

– Svi osim Malika smo u Slavonskom Brodu i probe imamo jednom, često i dva puta tjedno. Ako zapnemo u nekoj ideji onda radimo probu kroz dan-dva. Obično snimimo nekakvu info snimku i šaljemo Maliku da preslušava.

Stvaranje albuma “Sacrament of Hope” se sasvim opravdano odužilo, ali kako prvi put razgovaramo, recite nam kakav je bio put od ideje do albuma kao finalnog proizvoda?

– Ajme, imamo osjećaj da je to putovanje trajalo čitav život… Everlasting Misery je nastala prije benda, ostale smo počeli raditi krajem 2011. godine… Imali smo ideju napraviti EP pa smo tražili studio… Jedan, pa drugi… Pa smo onda odlučili raditi album, pa smo ostali bez pjevača… Kad je Zoki došao u bend, isto ljeto smo krenuli snimati album, ali kako smo ga radili u Rijeci onda smo bili uvjetovani godišnjim odmorima za snimanje… eto, to je to ukratko…

Na pjesmi “Solitude” vaš gost je bio ni manje ni više nego pjevač Soilworka, Björn Strid. Kako je došlo do te saradnje i kakav je osjećaj raditi sa poznatim imenima?

– Bjorn svako malo ima tu suradnju s drugim bendovima. Objavio je taj poziv i mi smo se javili, te poslali Everlasting Misery da čuje kakav smo bend. Isti dan kad je Zoki ušao u bend, Bjorn je odgovorio da će nam snimiti pjesmu…

Da li ste još sa nekim sarađivali i imate li neke neostvarene želje?

– Na albumu također imamo i gostovanje našeg velikog prijatelja i fenomenalnog pjevača Dine Jelusića. On nam je nakon Zokijevog odlaska bio pjevač na zamjeni i odradili smo i promociju albuma s njim. Neostvarene? Tek smo krenuli, tako da zasada nemamo.

Koliko je važna saradnja između bendova, ne samo na lokalnoj sceni, već i međunarodnoj i koliko je ona zapravo ostvariva – iz vašeg iskustva?

– Pa na lokalnoj je izuzetno važna, iako nam se čini da se to kod nas u Hrvatskoj pomalo izgubilo. Mi smo svirali s jako puno bendova i s dosta njih smo ostali veliki prijatelji. Vjerujemo da se to isto može odnositi i na međunarodnu suradnju… iako je dosta teže ostvariva…

Koliko vam je važan vizuelni aspekt muzike, odnosno, koliko pažnje posvećujete spotovima? Da li je to, pored same muzike, jedan od glavnih načina da budete primjetniji?

– Dobar spot znači često i više nego dobra pjesma. Kombinacija dobre pjesme i dobrog spota je dobitna kombinacija. Ne bismo štedjeli na produkciji svoje glazbe, tako da ne bismo ni na spotovima.

 

 

Vi ste čuli za BL Rising već prve godine i jako nam je drago što ćete konačno nastupiti kod nas. Recite nam iskreno, kakva su vaša očekivanja od gostovanja u Banjaluci, a šta naša iskrena publika može da očekuje od vas?

– Stvarno se veselimo gostovanju kod vas! Nismo nikada bili u Banjaluci kao bend i vjerujemo da će nam svima biti super. Mi ćemo dati sve od sebe da prenesemo bar dio naše energije na vas!

Iz vašeg ugla, šta smatrate najvećim nedostatkom kada je riječ o sceni u regiji i saradnji regionalnih, ali i lokalnih bendova?

– Nekako, kao da je nastala sveopća nezainteresiranost za koncerte i otkrivanje novih bendova. Mladim bendovima se zatvaraju vrata, ne da im se prilika ni da pokušaju…

Mislite li da događaji poput BL Risinga mogu da naprave pozitivne promjene po tom pitanju?

– Definitivno!

Imate li kakve poruke, pozdrave, želje ili čestitke za kraj ovog razgovora? Ili možda anegdotu sa neke svirke?

– Jednom prilikom smo svirali na jednom festivalčiću i falilo nam je monitoringa na tonskoj probi… Pošto se „tonac“ nije obazirao na naše molbe, nakon što smo sišli sa stagea, otišli smo do njega i zamolili ga za „kick u monitore“… Na to je tip samo rekao „nisam ja tonac, ja samo čuvam ovo da netko ne odnese“

Momci, hvala na razgovoru, vidimo se na drugoj večeri BL Risinga.

P.S. Uvjeravamo vas da mi imamo tonca i to sjajnog!

Pozivamo vas da dođete i podržite ovaj bend kog čine: Ivan Matković (gitara), Malik Smajlović (vokal), Vladimir Jevicki (gitara), Endi Colić (bas) i Mladen Mitrović (bubnjevi). Njihov rad možete da pratite na Facebook stranici, Instagram nalogu, YouTube kanalu i webu.